Lijepa naša domovino

"Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
da bi vazda sretna bila!

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!

Teci Dravo, Savo teci,
Nit' ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.

Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!"

Sude Mi


Knjigu piše vitez roda moga
U dalekoj zemlji okovan
Pa je šalje svojoj vjernoj ljubi
Pod zidine grada bijeloga.
Ej, ljube moja, moga oka vilo
Idu dani ode godina
Da uza me nije tvoje tilo
I da su me braća izdala.

Sude mi, zato što svoje volim
Volim najviše, što sam branio
Moje najdraže.
Sude mi, dušmani moja ljube
Ali ne znaju da je istina,
Voda duboka.

Ej, djeco mila, vite grane moje
Poslušajte što vam govorim
Ej k'o ne ljubi i ne čuva svoje
Božjeg lica neće vidjeti.

Tamo gdje su moji korjeni


Podiglo se sunce i toplinu prosipa
a jutro mi nosi miris milja gorskoga
pa se sjetim zlatnih suza punog vremena
bio sam ko divlji vjetar svih tih godina.

Kada čujem naše pjesme krv u meni vri
to je ljubav što u duši godinama zri
i dok vrijeme ide tu sve jače pripadam
neču svoje lice kriti samo jedno znam

Bog če uvijek svakom dati
samo treba vjerovati
biti božijeg lica slika
posijati gdje si nika

Tamo gdje su moji korjeni
sto ljepota živi u meni
tamo nosim svaku pobjedu
svojoj zemlji svome narodu
svojoj zemlji svome narodu

Svetinja

Kakvo je to došlo vrijeme
I brat brata vara
Što nam rade loše sluge, loših gospodara
Svaka laž je trn u kruni, mojih predaka
A gdje je istina
Nema riječi, nema dara
Ni tih pjesama
Da sakriju moju muku, moja sjećanja
Zlato daje, dušu krade, slatko progovara
Guja iz njedara
refrain:
Tko to moje, ime doziva
Čudni ljudi, čudnog imena
Pa mi kunu, što je svetinja
Vjera, ljubav i domovina
Na sve strane, dižu glave, ptice rugalice
Sve je manje sretnih dana, sloge i pravice
A najbolji među nama, noću vodu piju
Bijelo lice kriju